subota, 18.03.2006.

doviđenja. bar na neko vrijeme... "vrijeme je da se krene" dalje, vrijeme je za promjene...

kad smo već kod promjena, jučer san se ošiša na 1.2 cm i ofarba u crveno...

"Promjene su dobre" jednom mi je rekla draga mi osoba... Ali neke stvari se nikad ne mjenjaju... Stvari poput krvne povezanosti, stvari poput razumijevanja i bez riječi...

Ali ja se mijenjam, al ovo je zadnja promjena. Zadnji put se selim, ali neki koje sam čitao će me možda prepoznati u svojim kometarima...
| 15:46 | Komentari (3) | Isprintaj | #

utorak, 14.03.2006.

Neam volje više za ovo...
Možda se jednom vratim...
Kad me pukne...
Al dotad me možete naći OVDJE...


ŽIVOT PIŠE NAJLIPŠE STIHOVE...
| 23:01 | Komentari (4) | Isprintaj | #

petak, 10.03.2006.

Ništa

Nikad nije želio,
Nikad nije očekivao,
Nikad nije htio,
Da se njemu ovo desi…
Nikad se nije isticao,
Nikad nije bio poseban,
Nikad nije bio in medias res,
Odjednom se i to dogodilo…
Nema volje,
Nema želje,
Nema htjenja,
Nema ničega…
| 08:07 | Komentari (10) | Isprintaj | #

srijeda, 08.03.2006.

Najkraći post... al meni najdraži....

Volin te...

[iako volin ljude na više načina, i više ljudi, zna ONA kojoj je to upućeno...]
| 00:08 | Komentari (4) | Isprintaj | #

utorak, 07.03.2006.

Komunikacija

Komiciramo na različite načine. Interakcijom lice u lice, telefonom, mobitelom, preko interneta, poštom... Ali, nije bitno kako komuniciramo, nego da li se razumijemo. Internet jest brz i jeftin način, ali ne vidiš niti čuješ osobu s kojom razgovaraš, nego se samo čitate (osim ako ne koristite web-cam). Mobiteli jesu korisni, ali preko njih ne vidiš osobu s kojom razgovaraš, nego ju samo čuješ.
Razgovori su sastavni dio života, ali često znaju biti početni dio problema, a to se događa kad se razgovor krivo protumači, tj. kad se osobe ne razumiju (što se meni često događa u zadnje vrijeme). Krivo tumačenje često dovodi do svađe među ljudima, ili do prekida kontakta, jedna osoba ignorira drugu, ili jednostavno prekinu bilo kakav oblik komunikacije u budućnosti. Kad s nekim razgovaraš u četiri oka rijetko se događa kriva interpretacija jer postoje i drugi znakovi koji upućuju na pravu namjeru izgovorenih riječi (npr. kolutanje očima, razne grimase, nervoza...).

Moje društvo rijetko kad vodi neke ozbiljne razgovore (naši se razgovori tiču tema kao što su: "Što bi bilo kad bi se svi Albanci vratili u Albaniju i počeli proizvoditi bakljave?" ili "Da li se proizvodi Pina Colada u boci?" ili "Zašto kažemo MUP a ne MUF?"). U zadnje vrime, kad god bi netko započeo ozbiljan razgovor, tema bi se brzo skrenula u humoristične vode (i to ne samo razgovori u društvu, nego i razgovori recimo s curom...), što nije dobro, i na tome tribamo poradit.

Da ne zalutam previše s teme, analiza komunikacije me dovela do zaključka do kojeg se moglo lako doći i prije ovog mog blesavog posta: Iako su ljudi uznapredovali kroz povijest, niti jedan način komunikacije neće moći zamijeniti dobru staru komunikaciju u četiri oka...
| 21:27 | Komentari (2) | Isprintaj | #

subota, 18.02.2006.

Tulum

Sinoć bijaše tulum kod Svjetlane. Slavili se neki rođendani. Partijalo se dugo, glazba se nije ni gasila, bilo je super. Jedini nedostatak večeri je bio odlazak moje drage malo ranije, al' nekako san preživio (jer je bila tako
smišna, pogotovo s onom rečenicom: "Svega ću se ja ovog sjećat' ujutro."). Oko 5 uri san se srušija i zaspa, i onda naravno zakasnio na logiku ujutro... Tulumi su super, izlasci su super, al ću zbilja morat probat petkom navečer malo odspavat. Cilo fkn popodne glumin vampira po kući... I seko, ne ljutin se...
| 23:28 | Komentari (7) | Isprintaj | #

utorak, 14.02.2006.

Ja nisan heroj

Ja se ne vidim tako (kao što mi i sam nick kaže). Dapače, ne smatram se ničim osim jednom prosječnom nenormalnom osobom koja je jako divlja (iako manje u zadnje vrijeme) jer san se smirija pod utjecajem nekih droga (legalnih: ljubav, prijateljstvo, spavanje)...
To mi je inače nedavno rekla jedna vrlo draga mi osoba, pod čijim utjecajem pišem ovaj post. Ali ja san takav, ja moran svakome pomoći kad je u nevolji, al njoj to činim s posebnim guštom jer je jednostavno takva...
E, da. Danas san proveo 6 sati i nešto minuta kvalitetnog vremena s dragom. Malo neuobičajeno jer toliko vremena inače ne provodimo skupa. Nije dobro, što smo više skupa, više mi fali kad je nema...

Prisiljen da razmišljam
ja shvatio sam sve
nisam rođen da budem heroj
o ne ne ne...
| 23:53 | Komentari (10) | Isprintaj | #

utorak, 07.02.2006.

Prvijenac

Evo, sad ide prvi post. Iskreno, ne znan o čemu da krenem pisat jer ovo je moj prvi pokušaj pisanja ičeg ovakvog (pri tome mislim na bilo kakav oblik dnevnika). Neman nikakvu predodžbu kud bi ovo trebalo krenuti i ići, al evo idem probat pa ćemo vidit...

Neznan niti hoće li bit ičega pametnog za reći, al nema veze, ionako govorin gluposti... :D

Inače, danas san na putu iz škole doživio dvije situacije za pamćenje... prva je bila kad je angie odjednom počela vikat da joj je nešto upalo u oko, i počela je plakat, pa smo morali uletit u Lungo Mare (jedan restoran) da bi ona izvadila to nešto iz oka. Naravno, u oku nije bilo ništa... malo moje plačljivo... Onda smo sreli njenog dragog, mog bracu (negdje poznatijeg kao Bracin Braco) s kojim san otiša doma. Naravno, pola puta smo raspravljali o ničemu, a onda smo došli na zanimljivu temu: "Bi li ikada prevarili curu?" Naravno, proznali smo da iskušenja postoje, ali odgovori si nam bili jednaki: Nikad! Mislim, nema mi smisla uopće biti sa curom ako ću ju varat. Ono, ako nam postane monotono ili dosadno, prikinut ćemo, pa idem dalje... A vi? Jeste li vi ikada u životu prevarili partnera/partnericu? Biste li si to dopustili?
| 22:56 | Komentari (6) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>